PUČKO OTVORENO UČILIŠTE
DR.JURJA ŽERJAVIĆA ZLATAR

Zbor malih pjesnika, susret pjesnika - učenika osnovnih škola kajkavskog govornog područja koji se tradicionalno održava u Zlataru u okviru kulturne manifestacije Dani kajkavske riječi, uspješno je održan i u 2020. godini, usprkos teškoćama kako u organizaciji kulturnih događanja tako i u organizaciji nastave, uzrokovanim epidemijom bolesti Covid-19. Pučko otvoreno učilište dr. Jurja Žerjavića Zlatar okupilo je u Zlataru nešto manji broj škola od uobičajenog, ali i uz nastup 26 malih pjesnika, bodrenih od njihovih mentora, ravnatelja i roditelja, bio je to lijep susret na zadovoljstvo svih ljubitelja kajkavske riječi. Djeca, odjevena u narodne nošnje kraja iz kojeg dolaze,  predstavila su govore svoga zavičaja. Priredbu koju je uredila Blanka Sviben izvedbom poznatih kajkavskih popijevki obogatili su gitaristi i harmonikaši KPD-a "Zlatarjeve" pod vodstvom Borisa Brežnjaka. Prosudbena komisija u sastavu prof. Željka Horvat-Vukelja, dr. sc. Ivo Kalinski i prof. Ivančica Tomorad,  između 52 rada koja su tiskana u Zbirci Zbora, odabrao je najbolje. Prva je nagrada pripala Ivani Bartolin, učenici zlatarske škole, za pjesmu Jesenjski dani, druga Tini Petrinšak iz Marije Gorice za pjesmu Drveni konjičak, a treća Eriku Tuksaru iz Murskog Središća, za pjesmu Onlajn nastava. Za najbolju pjesmu domoljubne tematike, Moja domovina, nagrađen je Danijel Pilaj iz Gornjeg Mihaljevca, dok je nagrada za najbolju pjesmu autora iz nižih razreda pripala Roku Abramoviću iz Mačkovca za pjesmu Moj pradeda. Najboljom interpretacijom istaknuo se Roko Zelčić iz Velikog Bukovca govoreći svoju pjesmu Domištrant.  Za aktivnost i izbor pjesama poslanih na natječaj, Plaketom Zbora malih pjesnika nagrađena je Područna škola Mačkovec (OŠ "Petar Zrinski" Šenkovec), dok je nagradu koju svake godine dobiva po jedan mentor, kristalni festivalski zvončić, ove godine primila Nevenka Šušljek, mentorica autorice pobjedničke pjesme. Odabir Prosudbene komisije obrazložila je prof. Ivančica Tomorad, a nagrade su uručile Marijana Grden u ime pokrovitelja, Školske knjige d.d., te Gordana Valjak, ravnateljica Pučkog učilišta, u ime organizatora. 

Pročitajte u nastavku nagrađene pjesničke radove:

Ivana Bartolin, VII.r.

OŠ Ante Kovačića, Zlatar

Voditeljica: Nevenka Šušljek

Jesenjski dani

Veter cuojče granje,

a mrzlji dešč zaljieva vrganje.

Ljistije z drievlja curi

vu debelji gunj.

Rietki ljudi pu šume hodiju i

kustanje i vrganje iščeju.

I sonce se nekam skrile.

I tiči su za njim prešli.

Se je žaluosne i tmurne bile,

same sme mi deca veselji.

Srečni!

Vučitelji štrajkaju!

Mi v hiži sedime.

Saki dan sme doma

kak da sme betežni.

Puljitičari se na televizije spuminaju

kak da nič ne razmeju.

A moji vučitelji štrajkaju i

svoje si misliju.

Same smrdouči martini v škuole

čiste sami po okni

skačeju.

Tina Petrinšak, VI.r.

OŠ Ante Kovačića, Marija Gorica

Voditeljica: Ana Mlinar

Drveni kojičak

Čez oblok

van gledi,

ni rič povidau

ne bi.

Z jim sam se mutila

kada sam bila mala

i un je biu

moja mutja

najslajša.

Puno lit je prešlo

ot kada smo po cile

dane skup dukali…

A sat

moj drven kojičak

čez oblok gledi

kak moje ditinstvo

i ot mene

i ot jenga

othaja h svit…

Erik Tuksar, VII. razred

OŠ Mursko Središće

Voditeljica: Srebrenka Puklavec Trstenjak

Onlajn nastava

Nikaj je nej kak je bilo.

Nigdor si ne bi mislil kaj bu se to zgodilo.

Ka budu nas se roditeli na tehniku tirali

I či ne gledijmo tablete se zdirali.

Internet je ve glavni pri hiži.

Bez njega nastavu prekriži.

Mij deca smo se nekak na tou prifčili

ka bumo se z tehnike vučili.

I učiteljima je nej krasno

dok stou nas velij: „Nej mi je jasno.“

Televizija, videolekcije... sega ima

pa pok nekaj ne štima.

Škoulska zvona nek nam pok zazvoniju,

a učitelji i učenici nek se

v oči glediju.

Roko Abramović, I.r.

OŠ „Petar Zrinski“, Šenkovec, PŠ Mačkovec

Voditeljica: Senka Saško

Moj pradeda

Zmislim se mojega pradedija.

Navek je posle obeda

sedel vu dvoru na stolici

štero si je som napravil.

Kapa mu je stolno

bila na glovi.

Bota vu roki.

Baledo je nosil

i v leti i zimi.

Zmislim se da je

po leti stolno mel

pokača v roki.

Ž jim je pokal muhe

štere so mu ne dole mira.

Navek mi je dol cukora

505 s crtom.

Dogo ga več ne,

a jo bi i dale štel

da je z menom.

Danijel Pilaj, VIII.r.

OŠ Gornji Mihaljevec

Voditeljica: Lidija Novak Levatić

Moja Domovina

Kaj da velim, kak da nek mislim,

pjesmicu lepu nek pok jo zmislim.

O domovini naši naj bi popeval

i kitice dve tri naprej spopeval.

Idem po redu, jemlem penkalu

na pot vam jo idem v Hrvatsko malo!

V jutro sam krenul z gornjeg Međimurja,

v kesno popodne sam bil več do morja.

Ne je ta Hrvatska tak strašno velika

Slavonija, Podravina, Jadran i Lika.

Istra i Kvarner isto su v modi

turizam cvate i peneze rodi…

Vidim nove ljude, razmem jih bez brige.

Bledo gledijo kaj žuhke kaštige!

Lepota morja, bregi i planin,

ravnice zlotne i zelenih ravnin…

se je to lepo, al' ja bi dimo išel:

po bregaj španceral, v gorice dišel.

Malo bi bežal po gmajni za loptom,

fučkal za pucaj odzoj za plotom.

Z pajdašaj se navožal sim pak tam,

beciklina tiskal okoli sikakšnih jam…

To vam je tam de me razmejo vsi

po kajkavski:  v gornjomihalovski seli.