PUČKO OTVORENO UČILIŠTE
DR.JURJA ŽERJAVIĆA ZLATAR

47. po redu manifestacija „Dani kajkavske riječi“ održana je u razdoblju od  17. do 27. rujna.  Uspješne velike dječje priredbe: Zbor malih pjesnika, Festival dječje kajkavske popevke i likovna izložba „Čovjek čovjeku“, održana tradicionalna etno priredba natjecateljskog karaktera „Pajdaško sprehajanje“, niz pratećih kulturnih događanja za djecu i odrasle, razni sportski sadržaji, bogatiji zabavni program, događanja u samom Zlataru, na bregima oko Zlatara i u zlatarskom naselju Belec, velik broj sudionika te popriličan broj posjetitelja na svim događanjima, zahvaljujući lijepom vremenu i usprkos berbama – najznačajnije su karakteristike ovogodišnje najveće manifestacije zlatarskoga kraja.

„Zakaj kaj?“, pitali su se učenici Osnovne škole Dragutina Domjanića iz Svetog Ivana Zeline otvarajući ovogodišnji  Festival dječje kajkavske popevke. Stihovima je odgovor dao njihov autor Nikola Erceg: „…nek se navek ta reč koristi, nigdar se ne bum ja nje odrekel, gde god da dojdem, s kim god bum pričal, ja kaj bum glasno iz srca rekel!“ I koliko god da je taj kajkavski naših mladih danas mješavina kajkavskog narječja i standarda, ne umanjuje, već zapravo potencira osnovnu svrhu naše manifestacije koju sažimamo kao njegovanje kajkavske riječi i očuvanje zavičajne kulture. Kulturna i etno događanja, kako već spomenuta tradicionalna, tako i ona prateća, obilježje su „Dana kajkavske riječi“ kao manifestacije koja je na inicijativu nekolicine entuzijasta koji su polovicom 1969. godine osnovali Kulturno-prosvjetno društvo „Zlatarjeve“, s namjerom oživljavanja kulturnog života ovog kraja, zamišljena kao susret znanstvenika koji se bave proučavanjem kajkavskog dijalekta, natjecanje mladih i odraslih pjesnika kajkavaca te otkrivanje za širu javnost kulturnih vrijednosti Zlatara i okolice. Ideja o održavanju potekla je iz suradnje s nekolicinom kulturnih radnika, koji žive i djeluju u Zagrebu, a rođeni su u Zlataru ili njegovoj okolici. Priredbe su zamišljene kao trodnevna manifestacija dijalektalnog stvaralaštva s bogatim programom i popratnim manifestacijama, izvornost kojih je moguće doživjeti jedino tamo odakle su potekle – u Zagorju. (Mirko Sviben, Kajkavski kolendar, 1972.)

Prošlo je otada 47 godina tijekom kojih se manifestacija mijenjala, da bi danas narasla u desetdnevnu ponudu ne samo kulturnih i etno, već i zabavnih i sportskih sadržaja. Uvod u manifestaciju bio je likovno-glazbeno-poetski susret u Galeriji izvorne umjetnosti u Zlataru, tijekom kojeg smo se, uz izložbu izvornog slikara Petra Petrovića iz Đurđevca, prisjetili nekadašnjih Sabora izvornih umjetnika koji su nam podarili velik dio današnjeg vrijednog fundusa Galerije, a sve začinjeno glasovima ženske vokalne skupine Glazbene sekcije „Dora“, uz pratnju i instrumentalni prilog Borisa Brežnjaka i Nikole Šrajbeka te poezijom u sjajnoj interpretaciji Matije Novačkog. Taj je uvod obogaćen i mešom večernicom na kajkavskom u belečkoj crkvi, predvođenom od vlč. dr. Zvonimira Kurečića. Sljedećeg  je dana, drugu godinu zaredom, manifestacija formalno otvorena u sklopu belečkog kulturnog programa, a program je uz brojne domaće izvođače i goste iz Brdovca, Blata, Budinščine, Lobora i Konjščine tijekom dana bio dobrim dijelom posvećen Crkvi sv. Marije Snježne, uz prigodno predavanje nakon mise kao i večernju promociju monografije o njoj u Osnovnoj školi Belec.

Tijekom tjedna imali smo nekoliko iznimno posjećenih kulturnih događanja. Naša Gradska knjižnica ovaj je put bila poprištem zanimljive dječje radionice „Zemlja slame“. Kažu kako je bilo puno veselja i oduševljenja u kreiranju predmeta od slame, a kad je i sve bilo gotovo, tražila se „bala više“, za po doma, da se i roditeljima pokaže što se sve može napraviti od slame. Župa Zlatar organizirala je iznimno dobro posjećen koncert Marija Perestegija na orguljama, a Udruga „Miljenko Mlakar“ ugostila je književnicu Božicu Brkan i predstavila njen rad. Pučko učilište razveselilo je djecu predškolskog uzrasta predstavom „Tri praščice“  Lutkarskog studija Kvak u Dječjem vrtiću, dok su oni malo veći gledali kako zlatna riba ispunjava želje pri čemu se ne smije biti pohlepan, u izvrsnoj predstavi Kazališta Smješko, „Bajka o ribaru i ribici“. Što rade prevoditelji u sjedištima Europske unije mogli smo vidjeti u zanimljivoj prezentaciji koju su nam, uz rap i kreativne radionice, priredile članice Vijeća nastavnika stranih jezika u Srednjoj školi Zlatar. Gljivarsko društvo „Medenka“ napravilo je kao i uvijek poučnu izložbu gljiva. Gitarističko-harmonikaški orkestar Glazbene sekcije Dora KPD-a „Zlatarjeve“ oduševio je publiku malim koncertom ispred Galerije izvorne umjetnosti. Program na Trgu slobode (s novom vizurom, kako to kažu naši političari) obogatili su nam KUD iz Belca, Zlatarske i Belečke mažoretkinje, DFA Cvrgudan i „Kajda“. Puno je truda u organizaciju sajma na Trgu uložilo Udruženje obrtnika Zlatar, objedinjavajući izložbu jela i rukotvorina Udruge žena u Zlataru „Po starinski“, predstavljanje OPG-a, udruga i ponajprije tradicijskih i umjetničkih zanata, na nikad brojnijim i zanimljivijim štandovima, uz glazbu te degustacije naših udruga. Sajam je obogatio i subotnje „Pajdaško sprehajanje“ kao središnje etno događanje koje tradicionalno privlači najveći interes domaćih, ali i posjetitelja van zlatarskog kraja. Bilo je tu i drugih događanja, sportskih susreta i pokaznih vježbi koje su organizirale naše udruge.

I na kraju ono na čemu ostaje budućnost: velike dječje priredbe koje su postale zaštitnim znakom „Dana kajkavske riječi“: Zbor malih pjesnika, Festival dječje kajkavske popevke i dječja likovna izložba „Čovjek čovjeku“ okupile su u Zlataru u dva dana učenike osnovnih škola iz Međimurske, Koprivničko-križevačke, Varaždinske, Krapinsko-zagorske, Zagrebačke i Primorsko-goranske županije te Grada Zagreba. Njima smo i ove godine nastojali ne samo poticati njegovanje kajkavske riječi i njenu uporabu u našim osnovnim školama, već i na temeljima likovnog, literarnog i glazbenog stvaralaštva mladih osvijestiti važnost očuvanja zavičajne kulture, a i kroz sam susret u Zlataru povezati male kajkavce, omogućiti susret mentora i zabilježiti za povijest „Dana kajkavske riječi“: mladi su naša budućnost, a zlatarske priredbe to su još jednom uspješno pokazale.